Pareza n. facialis

 

Centar za informiranje i rehabilitaciju
pareze nervus facialisa

Pozivamo osobe s parezom facijalisa da pokušaju sa inovativnim načinima rehabilitacije koje provodimo u našoj terapiji, a koji su se pokazali vrlo djelotvornima.

Dijagnoza klijenuti ličnog živca (pareza nervus facialis) šokira pacijente i njihove obitelji. Osoba kod koje je došlo do pareze postavlja si mnoga pitanja kao što su: zbog čega je pareza nastala, zašto baš meni, što mi je činiti, kome da se obratim, moram li ići u bolnicu, koliko dugo će trajati, hoće li biti posljedica… Stručni tim Privatne fizikalne terapije i rehabilitacije Jadranka Brozd pokušava odgovoriti na ove brojne upite i uspješnim metodama i postupcima rehabilitirati parezu, a sve to sa ciljem što boljeg oporavka mišića lica njegove funkcionalnosti.

PROCJENA PAREZE

Upitnikom i skalama nastojimo dobiti potrebne informacije vezane za nastanak pareze. Njima također procjenjujemo tonus i funkciju mimične muskulature kod pojedinih pokreta te način izvođenja pokreta i prisutnost sinkinezija. Za procjenu mišićnog potencijala koristimo i EMG biofeedback. Sve pokrete koje pacijent može i ne može izvesti snimamo kamerom i fotoaparatom, a ti podaci nam služe za planiranje terapijskog postupka te za procjenu učinka rehabilitacije. Svakako procjenjujemo i cjelokupnu posturu kako bismo adekvatno tretirali i ostale strukture tijela. Time poboljšavamo rezultate rehabilitacije pareze.

KORISNI SAVJETI

Osim osnovnih informacija i odgovora na vaša pitanja dajemo i korisne savjete obzirom na vašu simptomatologiju i specifične probleme. Savjetujemo dodatni unos vitamina za bolji oporavak živca, kako zaštititi oko, što učiniti u slučaju kad oko pojačano suzi, što učiniti ako se javi curenje tekućine iz uha, kako si pomoći prilikom pijenja i kod problema s gutanjem, kojem specijalisti se obratiti i slično. Vrlo je važno da od prvog do zadnjeg dana terapijski proces provodi i nadzire fizioterapeut koji evidentira sve promjene i napredak u oporavku te educira pacijenta za provođenje terapijskih postupaka kod kuće.

EMG BIOFEEDBACK

EMG biofeedback koristimo kod tretmana pareze n.facialisa pomoću kojeg i terapeut i pacijent dobijaju informacije o aktivnosti pojedinog mišića. Služi nam kako bi kod pacijenta osvijestili pojedini pokret, ako je on nefunkcionalan i neželjen, te ga kontrolirano smanjili, ili kako bi povećali aktivnost mišića koji je slab. Koristimo ga za trening jačanja mišića koji imaju tek minimalni pokret, ali ne radimo veliko jačanje (što je postupak koji dovodi do neželjenih sinkinezija). Treningom želimo osvijestiti mogućnost pokreta slabog mišića, a one prejake pokušavamo opustiti i time omogućiti bolju koordinaciju muskulature lica.

VJEŽBE MIMIČNE MUSKULATURE

Pravilno izvođenje vježbi mimične muskulature je od velike važnosti i one predstavljaju temelj dobre rehabilitacije kod pareze n. facialisa. Vježbe se provode pred ogledalom i pomoću EMG biofeedbacka. Ne postoji određena lista s vježbama već su one individualne za svakog pacijenta, individualno ih i provodimo. Uspjeh vježbi ovisi o pacijentovoj motivaciji i aktivnom sudjelovanju tijekom rehabilitacije, svakako i o kreativnosti terapeuta.

ŠTO SU TO SINKINEZIJE?

Pojam sinkinezije označuje združeni pokret koji nije funkcionalan. Pod time misli se na pokret određenog mišića koji se pridružuje drugom mišiću uslijed izvođenja određenog pokreta. Kod dobro oživčenih mišića koji nemaju neuroloških ispada sinkinezije se ne događaju jer svaki mišić dobiva točno određene živčane impulse za mišićni rad. Kada je ta veza između živca i mišića oštećena javljaju je sinkinezije nakon što se živac u potpunosti ne oporavi, ili se one javljaju kao posljedica loše rehabilitacije. Najčešće su vidljive kod pokreta zatvaranja oka kada se podiže kut usnice u osmjeh ili pak kada se osoba smiješi, a pritom joj se zatvara oko. Ako dođe do pojave sinkinezija to je obično nakon 3 mjeseca od pojave pareze. Bitno je na vrijeme ih prepoznati, vježbama kontrolirati takvo loše pokretanje lica i spriječiti nastanak novih združenih pokreta. Studije, a i naše iskustvo, pokazale su da se one zaista mogu dobro tretirati čak i nakon nekoliko godina njihovog postojanja. Nikad nije kasno naučiti mišiće lica pravilnom i funcionalnijem pokretanju, a izbaciti one obrasce pokreta koji su nepotrebni.

MASAŽA LICA

U sklopu tretmana pareze facialisa radimo i masažu lica. Masažom nastojimo mobilizirati inaktivno tkivo paretične strane. Tretiramo cijelo lice jer su mišići zdrave strane lica često prenapeti i osoba ima osjećaj zgrčenosti lica. Masaža je vrlo ugodna i opuštajuća. Daje osjećaj podignutosti lica paretične strane koja je često izrazito spuštena.

PSIHOLOŠKI PRISTUP U REHABILITACIJI PAREZE

Dijagnoza pareze n. facialisa često je iznenadna i neočekivana. Pacijent koji se s njom suočava zasigurno ima mnoštvo pitanja koja mu se nameću, a na koja nema odgovor. Jedno od važnijih je pitanje ‘koliko će to trajati?’, odnosno ‘može li se moje lice vratiti u stanje u kojem je bilo?’. Početni šok (koji može trajati znatno duže od par dana) usmjerava sobu na traženje odgovora iz medicinske struke. Da bismo se adekvatno bavili sa osobom s tom dijagnozom, važno je usmjeriti se na osjećaje i razmišljanja koja se u to vrijeme javljaju. Možemo pretpostaviti da će osoba osjećati strah od nemogućnosti oporavka mimike lice, da će imati težak zadatak da promjenjen fizički identitet uklopi u pozitivnu sliku o sebi i da prevlada strah od tuđih mišljenja i mogućeg odbacivanja od strane prijatelja, suradnika, pa čak i slučajnih prolaznika.
Iznenadna promjena fizičkog izgleda uvijek sa sobom nosi vrlo teško psihološko breme, s kojim se osoba u velikoj mjeri mora nositi sama. Najveći problem leži u tome da se osoba osjeća manje vrijedno zbog neobičnog izgleda, ali i zbog vlastite nemoći da to popravi. Posljedica može biti povlačenje iz socijalnih situacija, u cijelom rasponu od partnerskih odnosa, roditeljskih obaveza, prijateljskih interakcija, poslovnih, sportskih ili akademskih obaveza. Istovremeno osoba može podbaciti u izvršenju obaveza koji su dio njezine uloge u svakom od ovih područja. Unutarnje stanje osobe može varirati od žalosti, preko samosažaljenja, samookrivljavanja, ljutnje, bijesa, gorčine, sve do ozbiljnijih poremećaja kao što su depresija, određena socijalna fobija, agresivnost ili opća nesposobnost za samostalno funkcioniranje. U svjetlu toga koje su posljedice psihičkog tereta koji sa sobom nosi ova dijagnoza, trebali bismo kao stručnjaci uzeti u obzir i ovaj aspekt dijagnoze klijenuti ličnog živca.

Često pacijenti nisu svjesni svega što se vrti u tom vrtlogu emocija koje osjećaju, pa mogu izraziti samo napetost, brigu, nervozu i slično. Ključna stvar je podrška, bilo od osoblja uključenog u tretman rehabilitacije, bilo od obitelji i prijatelja, bilo od stručnjaka s područja zdravstvene psihologije. Prednost stručnjaka je da može predvidjeti probleme s kojima se osoba suočava, i pomoći da postane svjesna svojih osjećaja te ih proradi u sigurnoj i podržavajućoj okolini. Psiholog pri inicijalnoj procjeni može upotrijebiti polustrukturirani intervju čemu može dodati VAS skalu prilagođenu za bilo koji od aktualnih problema (npr. strah, umor, ugoda u socijalnim situacijama…). Tome se može pridodati kraća skala depresivnosti i anksioznosti (npr. Beckove skale).

Još jedna važna informacija je određivanje lokusa kontrole. Lokus kontrole je pojam koji nam govori da li osoba odgovornost za neki događaj pripisuje sebi (ja sam kriva, da sam barem učinila _________, ovo mi se sigurno ne bi dogodilo), drugim ljudima (znao sam da taj doktor nije stručnjak, on me unakazio) ili okolnostima (bio je propuh, što ja tu mogu). Lokus kontrole nas vrlo jasno upućuje u to kakve emocije možemo očekivati kod osobe.
Osim toga možemo dobiti informaciju o tome koji je uobičajeni način na koji osoba rješava probleme: da li je usmjerena na događaj ili na emocije, te da li problem promatra kao izazov ili nepremostivu prepreku. O tome ovisi da li će osoba biti sklona zapeti u vlastitim preplavljujućim emocijama, hoće li odustati ili će snažno ustrajati dok ne dođe do poboljšanja.
Također bi bilo dobro primjeniti neki test ličnosti, kao na primjer Plutchik profil indeks emocija (PIE).

Osobe koje se bave određenom profesijom (glumci, pjevači, medijski eksponirane osobe..) mogle bi biti posebno pogođene ovom dijagnozom. Pareza bi više problema mogla predstavljati mlađim osobama koje još formiraju sliku o sebi (tinejdžeri), ili formiraju svoj imidž u društvu, posebno ako se koriste postignućima koja bi dijagnozom mogla biti ugrožena (npr. mlada pravnica). Sve ove informacije trebale bi biti prikupljene tokom inicijalnog intervjua, i korištene u izradi plana psihološkog savjetovanja.

Osim ovih psiholoških varijabli, svajetovanje bi treblo poticati osobu u zdravstveno prihvatljivom ponašanju karakterističnom za dijagnozu, što znači da bi psiholog trebao ohrabrivati pacijenta da redovito uzima lijekove (ako je potrebno), da redovito ide na rehabilitaciju i ustraje u drugim aspektima koja se u domeni zdravstvenog djelatnika.

Iako zanemaren, psihološki pristup pri rehabilitaciji pareze n. facijalisa iznimno je važan kako za ishod same terapije tako i za pacijentovu opću dobrobit i adekvatno funkcioniranje u društvu.

Incoming search terms:

  • pareza facijalis
  • pareza lica
  • pareza facijalisa
  • pareza
  • pareza facialis
  • facialis
  • sinkinezija
  • sinkinezije
  • nervus facialis
  • pareza nervusa facijalisa